nedjelja, 18.06.2006.
Niko i ništa
Sanjala sam nojeve.
Visoke i strašne!
Ovaj put nisu zabili glavu u pijesak.
Jednostavno su stajali.Kao ukopani.
Sanjala sam proklete noge s tri prsta,
totalno ludilo!
Trčiš,
Ganjaš,
Jebeš se,
A rezultat
Izostane!
Sanjala sam nojeve.
Visoke i strašne!
I ovaj put je gomila slavila,
Ništa drugo nije bitno!
- 20:45 -
utorak, 06.06.2006.
Hladan kao led
Danas sam upoznala bubu.
Malu i zelenu.
Rekla je da joj je dosadno,
Rekla je da je previše zelena,
ona želi biti žuta ili crvena.
Svejedno,samo da nije zelena,
Onda se stopi sa travom i nitko je ne vidi.
Rekla je da je previše mala,
Da bi htjela biti veća.
Ne osjeća se ugodno u svojoj
Maloj zelenoj koži,
Kaže da je zagušljivo.
Danas sam upoznala bubu,
Jebote kako mi je bilo dosadno!
- 19:47 -
ponedjeljak, 05.06.2006.
Neobičan dan
Prijatelji su mi se promjenili...
...pa su postali fizički neprepoznatljivi, krajnje dosadni.
Postali su sasvim umjetno izgoreni, ispeglani i ružičasto osvijetljeni.
Pa su postali krajnje nemoralni i ravnodušni,
nimalo obzirni i bezobzirno licemjerni.
Postali su pomalo konzervativni i nezrelo odrasli.
Klinci su se promjenili...
Pa su postali moderno depresivni,
kiselo nasmješeni,
sasvim pijani.
Postali su dosadno nasilni i bespotrebno destruktivni.
Odrasli su se promjenili...
Pa su postali lagano histerični i halapljivi,
nimalo suptilni, previše nedorasli.
Postali su ljigavo nepravedni i manično depresivni,
nekako žalosno zabrinuti.
'Ajmo nas dvoje ostati obični!
- 15:27 -
nedjelja, 04.06.2006.
Ružičasti slonovi na mome prozoru
Mehanički sam dohvatila šalicu i opekla se na vruću tursku kavu. Mehanički sam obukla jaknu i starke i zaključala vrata. Mehanički sam se nasmješila čovjeku koji je prodavao karte. Uzela sam "kusur" i mehanički ga stavila u zadnji džep traperica. Uzela sam cigaretu i mehanički vukla dim po dim. Savršen osjećaj za monotonost grijala me i ovog jutra.
Sjela sam na desnu stranu kraj prozora, obavezno kraj prozora, da slučajno ne bih propustila isto drveće i kuće. Ista su i lica. Potpuno i savršeno ista.
Oni su bili ispred mene. Nimalo dosadni i ukalupljeni, Oni su bili sasvim drukčiji, Oni nisu pričali, Oni su mi bili potpuno jasni, Oni su bili sasvim kontradiktorni svemu. Nisam odvajala nijedan dio sebe od Njih. Bilo je savršeno drukčije, bilo je to bolje buđenje od jutarnje kave, bolji osjećaj od vrištanja i lupanja šakama do iznemoglosti. Njih su dvoje sasvim obični, sasvim svoji, Oni su jedinstveni!
- 20:01 -
subota, 03.06.2006.
Šaka meda
Drži me na ramenima
Sve do jutra
I pusti
Da riječi teku
Kako god želiš.
Nemoj da budem zaboravljena
U divljim travama
Ispod osušenog neba
I nemoj me pustiti
Bar još malo.
Nemoj da padnemo u dosadnu igru
Pustih obećanja.
Uz mene je prava sreća
Koja se smije pravilnim crtama.
Ponovno mi pjevaj
Začaranim glasom
I povedi me
Do samoga kraja.
Ti si sasvim običan
U kristalnom brodu pravih luđaka.
Ti si pjesnik bez pjesama
I klaun s oštrim zubima.
Zagrizi u crvenu jabuku
I reci da uživaš
U mirisima i bojama.
- 10:59 -
petak, 02.06.2006.
Kao ti i ja
Volim te iako grizeš nokte
Volim te iako mljackaš dok jedeš
Volim te iako prvo doručkuješ a tek onda pereš zube
Volim te iako nekad nosiš onu groznu žutu jaknu
Volim te iako si se one noći napio i zaspao na pločicama u kupaonici
Volim te iako gunđaš kad zapalim cigaretu u krevetu
Volim te iako si daleko a ponekad putuješ još dalje
Volim te iako me razdire prizor tebe na stanici kada postaješ sve manji i dalji
Volim te baš zbog onih glupih i malih nesavršenstva,
Baš zbog toga si za mene savršen.
- 20:37 -
Priča
Svatko može napisati priču...
Nisu to one priče koje čujete svaki dan u busu za posao, fakultet ili školu,niti su to priče o kojima možete razglabati satima s prijateljicama i prijateljima na kavi, bez imalo grižnje savjesti da ste pomalo površni. Nisu to niti one priče koje su prožvakane već bezbroj puta u romanima, sastavima, knjigama o samopomoći, slikovnicama ili bajkama. Nisu to priče koje pričaju dečki svojim kolegama subotama uz pivo, niti priče prije spavanja. Ne, to su priče koje su sasvim duboko, zakopane su u ljudima i netko će ih pustit na papir, a netko će ih pustiti daleko od sebe, bez da se osvrnu.
Svatko ima svoju priču, ona je jednostavna i komplicirana, čista i prljava, tvoja i ničija druga, ona je naprosto jedinstvena.
Da bi je netko pustio na površinu potrebno je odbacivanje svojih i tuđih predrasuda, možda i stavova, potrebna je potpuna iskrenost, otpetljavanje čvorova, potrebno je pročišćavanje od svih savjeta o pisanju, o pričanju, o ponašanju, odbacivanje nelagode, interpunkcija (što će ti točka ili zarez, to su tvoje misli bez nepotrebnih kočnica), potreban ti je papir i olovka, kompjuter ili komad krede.
- 13:16 -
četvrtak, 01.06.2006.
....
KULA OD KARATA
Raspadam se u vrućem podrumu
iz kojeg bježe mačke od marcipana
dok oni plešu kraj smrti s bijelim zubima.
Kradem njegove misli jer je njegovo tijelo mrtvo
tamo daleko, kraj pariških ulica.
Nesnosne vrućine i deset tisuća pari očiju
govore da sam još daleko od apsolutnog mira
i neslomljivih prstiju.
Nekada je potpuno prazno na hladnom podu
ili u tvrdim klupama,
nekada je prazno i u punoj kući,
ponekad je potpuno prazno...
sasvim smo prazni.
Rješavaš kako ćeš uhodati u stvarnost,
kako ćeš doći do njega tako savršenog i kompliciranog,
kako ćeš reći neke sasvim promišljene stvari.
A ipak,zašto ne bi srušila sve to
i sagradila jednu lijepu kulu od karata.
DJEČACI
Plitak si ljubavi
u nastojanju da pokažeš život.
Popravi frizuru i zabaci glavu.
Ah,kako si lijep,
lice s naslovne stranice.
Prazan si dušo
loveći sve te haljine.
Popravi osmjeh dječače,
nemoj da ti koja promakne.
Progutaj bombom sa sličicama,
hej dragi,zar ne vidiš kako si predvidljiv?
Oblačiš fine hlače
i praviš se lud dok prolaziš pored mene.
Ne zaboravi da si prazan baby
dok se trudiš pokazati život.
NA CESTI
Crveni cadillac sa spuštenim krovom.
Kako je ludo biti kraj njega.
I dok puši crveni mallboro
prelazi rukama po mojim koljenima.
Nagazi na gas
dok se ne stopim sa sjedalom i ne postanem mrlja uzbuđenja.
Vjetar ti prelazi po trepavicama
i osjećaš kako ćeš svakog trena poletjeti.
I hej, najednom ne možeš prestati sanjati,
najednom ste samo ti i on
i crveni cadillac.
- 21:03 -
